Konferencije i publikacije

MALE ZEMLJE I IZAZOVI UPRAVLJANJA GLOBALIZACIJOM

ODBOR PREPORUKE

Konferenciju podržavaju:
Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske
Dr. Pascal Lorot, predsjednik Instituta
Choiseul za međunarodnu politiku i geoekonomiju i direktor časopisa 'Géoéconomie'
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb
HGK- Komora Zagreb

FOKUS

Radno predsjedništvo Konferencije:: Tun Dr Mahathir bin Mohamad,bivši premijer Malezije, predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, potpredsjednica GEOFO-a dr. sc.Jasna Plevnik, predsjednik GEOFO-a akademik Zvonimir Baletić ( s lijeva na desno)

Cilj konferencija "Male zemlje i izazovi upravljanja globalizacijom" bio je promoviranje u javnosti ideje da nacionalne države bez obzira na svoju veličinu mogu utjecati na ekonomsku globalizaciju i načine svoga globaliziranja ako imaju nacionalnu strategiju prilagođavanja i upravljanja tim procesima.

Konferencija je imala namjeru potaknuti vlade u regiji na predviđanje procesa regionalizacije i pokrenuti diskusije o politikama koje će povećati ekonomski potencijal zemalja Jugoistočne Europe koji je sada ispod njezinih mogućnosti. Konferencija je predstavila novi pristup u razumijevanju i analiziranju nacionalne, regionalne i međunarodne politike čija je suština u povezivanju ekonomije, diplomacije i sigurnosnih pitanja u jednu cjelinu.

IZVODI IZ UVODNOG IZLAGANJA predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić: Hrvatska treba postepeni prijelaz od neoliberalnog u post-neoliberalni model

Hrvatskoj treba post-neoliberalni model razvoja

Zadovoljstvo mi je prisustvovati otvaranju ove Konferencije. Posebno bih želio pozdraviti dr. Mahathira Mohamada dugogodišnjeg predsjednika Vlade Malezije. Dr. Mahathir kreator je uspješnog gospodarstva, moderne Malezije, pod njegovim vodstvom Malezija je postala modernom industrijski razvijenom zemljom. On je bio premijer s vizijom i imao je ideje kako tu viziju ostvariti. Ako bi me netko pitao što me impresioniralo u mojim službenim posjetima zemljama Europe i izvan Europe i ako bih morao odgovoriti na pitanje koja me je zemlja svojim uspjehom posebno impresionirala, bez dvojbe mogu reći da je to Malezija. To je sigurno najbrže i najučinkovitije razvijena zemlja. Razvijala je potencijale koje je imala unatoč poteškoćama.

Kako se prilagoditi globalizaciji i ostvariti ključne nacionalne gospodarske interese?

Globalizacija danas djeluje u pravcu slabljena uloge nacionalnih država, ali izaziva i socijalno raslojavanje društva. To je razlog zašto se globalizacija kritički preispituje. Hrvatska sudjeluje u procesu ekonomske globalizacije kroz proces ekonomskog približavanja Europi. Ekonomska konvergencija sa zemljama EU za nas trenutačno predstavlja najvažniji aspekt ekonomske globalizacije. Socijalno tržišno gospodarstvo bilo je vrlo uspješan koncept razvitka u demokratskim zemljama Europe kojim se željelo spojiti tržišno gospodarstvo i društvenu jednakost. Međutim pod utjecajem globalizacije ovaj model je u krizi, primjerice modeli socijalne države u Nizozemskoj, Njemačkoj… Ti se modeli žele promijeniti radi veće konkurentnosti nacionalnih privreda. S druge strane male zemlje kao Finska, i Švedska uspjele su ostvariti zahtjeve ekonomske globalizacije s većom konkurentnošću i s modificiranom državom blagostanja.

Finska je jedina zemlja u području eura koja je ispunila sve kriterije iz Maastrichta i smatra se najkonkurentnijim gospodarstvom svijeta prema izvješću Svjetskog gospodarskog foruma. Globalizacijski procesi utjecali su na promjene odnosa između kapitala i rada u pravcu preraspodjele na štetu prava radno zavisnog stanovništva. Neokozervatvina politička filozofija i s tim povezani neoliberalni model ekonomske politike idu za smanjenjem državnih rashoda na štetu siromašnih kako bi se demontirala socijalna država i tako povećala međunarodna konkurentnost privrede.

Hrvatskoj treba postneoliberalni model razvoja

Hrvatskoj je potreban postupni prelazak s neoliberalanog modela na postneoliberalni model, model razvitka gospodarstva koji polazi od europskih standarda koje mora ispuniti svaka nova članica EU. Europski model razvitka favorizira, društvo, društvenu stabilnost, jedinstvo i dugoročno formiranje radne snage. To je socijalno tržišni kapitalizam koji je suprotstavljen ultraliberalnom modelu koji forsira uglavnom profit ,deregulaciju, brzu privatizaciju te širenje društvenih nejednakosti. U socijalno- tržišnom modelu veći je stupanj društvene solidarnosti, a krajnji cilj razvojne politike u uvjetima ekonomske globalizacije mora biti ostvarivanje više razine životnog standarda građana u Hrvatskoj.

Smanjivanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti u hrvatskom društvu.

U okviru takvog modela dva su ključna cilja politike za koje se zalažem tokom svog cijelog predsjedničkog mandata, visoki ekonomski rast zasnovana na izvozu te smanjivanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti u hrvatskom društvu. Međutim, Hrvatska se nije uvijek adekvatno postavila pred izazovima ekonomske globalizacije. Primjerice, liberalizacija vanjske trgovine nije bila usklađena s monetarnom i tečajnom politikom. Naime znatno snižavanje carinske zaštitite domaće proizvodnje prilikom ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju i CEFTA-u nije bilo popraćeno ubrzanom, realnom deprecijacijom tečaja kako bi naše gospodarstvo i radna mjesta u Hrvatskoj zaštitili od inozemne konkurencije. Rezultat takve neusklađenosti carinske i monetarne politike bio je preveliki uvoz, stagnacija izvoza, trgovinski deficit i posljedično porast nezaposlenosti.

Razvoj zasnovan na izvozu

Kada govorim o izvozu onda se podrazumijeva da mislim i na proizvodnju jer nema izvoza bez proizvodnje.Globalizacija svjetskog gospodarstva nameće Hrvatskoj kao maloj i otvorenoj ekonomiji potrebu formuliranja novog modela razvoja zasnovanog na izvozu. Samo tako možemo ostvariti smanjenje nezaposlenosti. To je ključni ekonomski i socijalni problem Hrvatske. I opet kad govorim o smanjenju nezaposlenosti ja uvijek fokusiram problem na povećanje broja zaposlenih jer raznim metodama mi možemo pokazati da smo smanjili nezaposlenost ali pravi naš uspjeh možemo mjeriti brojem povećanja zaposlenih osoba. Za Hrvatsku globalizacija bi se mogla shvatiti kao proces europeizacije društva i države, odnosno kao uključivanje u punopravno članstvo EU. Svojim dolaskom na Konferenciju Geoekonomskog foruma želim podržati napore vašeg Foruma za dubljim promišljanjem globalizacije ali i pozicije Hrvatske u globaliziranoj ekonomiji.

IZVODI IZ POZDRAVNOG GOVORA ZVONIMIRA BALETIĆA

Predsjednik GEOFO-a akademik Zvonimir Baletić: Mogućnosti i ograničenja Hrvatske ovisit će i o oblicima te efikasnosti regionalne suradnje

"GEOFO ne gleda globalizaciju kao doktrinarni ideal i sretan kraj povijesti"

Posao koji stoji pred Geoekonomskim forumom je složen i dugotrajan jer je svijest o uvjetima života, suradnje i napretka u suvremenom svijetu danas nejasnija i izloženija proturječnim interpretacijama više nego što je bila prije tridesetak godina. Ono što danas nazivamo globalizacijom višeznačan je proces koji teško definirati i opisati. Obično se naglašava povezanost svijeta na osnovi novih tehnologija, informacijsko komunikacijske revolucije, uz sve stroža ograničenja prostora javne intervencije države. Te strane globalizacije određuju se kao dominantne pozitivne determinante jer predstavljaju osnove suradnje, sigurnosti i napretka svijeta. Kritički ispitivati to uvjerenje gotovo da je postalo pitanje dobrog ukusa.
Ipak, kada gledamo sve te pozitivne strane globalizacije, i divimo se svim tim dostignućima, ipak ne možemo zaboraviti da je danas svijet manje siguran, da je ono što je obećano kroz taj program sigurnosti, napretka i konvergencije cijeloga svijeta prema nekim zajedničkim vrijednostima, prema jednoj ujednačenijoj raspodjeli moći u svijetu, cilj od kojeg smo danas možda dalje nego što smo nekada bili. Diferencijacija svijeta se odvija unatoč najava i uvjerenja u pogledu sve veće suradnje. Rast povezanosti je doista realnost, ali ipak s druge strane vidimo i diferencijaciju svijeta po bogatstvu, po moći, po odnosima.

Konkurencija princip globalizacije

I zbog toga je Geoekonomski forum stavio sebi za zadatak da shvaća i pručava globalizaciju ne kao neki ideološki doktrinarni ideal nego kao realnost činjenica života i odnosa u svijetu s obzirom da princip globalizacije ostaje i dalje princip konkurencije. On je taj koji pokreče aktere globalizacije, ali ne daje jednake uvjete svima i zbog toga se upravo događaju neki procesi koji nas zabrinjavaju.
Samo pitanje svjetskog tržišta, planetarnog djelovanja preko globalizacije stavlja neke narode, neke grupe, neka mjesta, čak i unutar pojedinih naroda u sasvim nove okolnosti, nove odnose i stavlja ih pred nove probleme.
Pitanje atrakcije privrednih aktivnosti, utjecaja moći, pitanje dimenzija svjetskog djelovanja, pitanje aktera svjetskog djelovanja sve su to pitanja koja moraju privući našu pažnju jer su to zapravo realni uvjeti u kojima moramo osmisliti i našu vlastitu strategiju razvoja, našeg vlastitog života. Osnovali smo GEOFO i pozivamo sve one koji bi trebali biti i jesu zainteresirani za ovakvu analizu da se priključe našem radu i surađuju s nama na ovom projektu.

Malezija ima važnu ulogu

Posebno nam je drago da imamo suradnju s Tunom Mahathirom Mohamadom, višegodišnjim premijerom Malezije, zemlje koja je odigrala i sada ima važnu ulogu u regulaciji i razumijevanju određenih odnosa snaga u svijetu. Oni su preživjeli 1997.financijsku krizu iz te krize su izašli uspješno, stabilizirali su se i vode politiku koja bi mogla biti jedna od mogućih modela reakcije, posebno malih manjih naroda na globalizaciju.

Zasluge Jože Mencingera značajne

Isto tako nam je posebno drago da je s nama prof. dr. Jože Mencinger, rektor Ljubljanskog univerziteta, s obzirom na to da su problemi zemalja u tranziciji toliki složeni da se cijela istočna Europa nalazi pred novim izazovima i više ili manje novim nesnalaženjima. Slovenija je u tim procesima napravila veliki prodor, sačuvala je svoju stabilnost. Gospodin Mencinger je jedan od aktera te politike i bit će nam posebno drago da razmotrimo i iskustvo nam susjedne zemlje koja je napravila prodor prema EU i uspjela na putu koji i mi sada slijedimo.
Globalizacija postavlja i pitanje regionalizacije. Regionalizacija pokazuje, iako se to u prvi mah nije shvatilo, da se ne može sa svijetom upravljati na standardan način po jedinstvenoj, centraliziranoj regulaciji, da su interesi vrlo raznovrsni i da se razvojni potencijal pojedinih regija mijenja u matrici silnica koje upravljaju današnjim svijetom . U tom pogledu mislimo da trebamo i regionalnom aspektu dati posebno značenje. Hrvatska kao i svaka zemlja mora biti globalni igrač, ali isto tako naša snaga i ograničenja leže na regionalnom planu u načinu korištenja svih onih potencijala koji su nama bliži, dohvatniji.

IZVODI IZ POZDRAVNOG GOVORA JASNE PLEVNIK

Potpredsjednica GEOFO-a dr. sc. Jasna Plevnik: Hrvatska se godinama više oslanjala na neoliberalne propagandne mitove a manje na činjenice o globalizaciji

"GEOFO se zalaže za aktivnu nacionalnu strategiju globalizacije "

Geoekonomski koncept podrazumijeva da vlada strateški, ne doslovno, koristi ekonomiju u ostvarivanju nacionalnih interesa države na globalnoj i regionalnoj razini.
GEOFO se zalaže za stvaranje aktivne nacionalne strategije za globalizaciju. U 1990-im u tranzicijskim državama su bile popularne besmislice o globalizaciji kao procesu u kojem su nacionalne vlade bespomoćne, ali su u 2000-ima srećom porasli zahtjevi za upravljanjem globalnim procesima. Profesionalno kompetentna i moralna vlada mora usmjeravati načine globaliziranja svoje zemlje najprije u korist svojih građana, a onda kompanija.

Geoekonomski aktivne države su npr. Malezija, Japan i Švicarska. Ima ih naravno još puno. U našem susjedstvu to je Slovenija npr. Ona je geoekonomska pobjednica ove regije. I u tom dijelu leži razlog njezinog ekonomskog uspjeha.

Marginalizacija Hrvatske kao vlastiti izbor

GEOFO je osjetljiv na propuste koje Hrvatska već godinama radi uključivanjem u globalne tokove ekonomije oslanjajući se više na mitove neoliberalnih propagandista a manje na činjenice o globalizaciji. Hrvatska je danas svojom voljom marginalizirana u važnim područjima, iz nekih je kao što je bankarstvo ili telekomunikacije potpuno udaljena. Ako će hrvatski građani i dalje najviše biti uključeni u globalni prostor samo preko kupovine, pristupa globalnom tržištu zabave onda će vrlo malo osjetiti prednosti globalizacije.

Činjenica je da se mnoge opasnosti globalizacije ponekad ne može spriječiti jer su to novi procesi koje je teško prepoznati kao opasnosti. Tun Dr. Mahathir je vodio 1997. geoekonomski rat s trgovcima valutama. I pobijedio je! Takvi primjeri daju nadu da globalizacija nije "igra" samo najvećih država.

IZVODI IZ PREDAVANJA TUN MAHATHIRA BIN MOHAMADA

Tun Dr.Mahathir Mohamad: Globalizacija ima smisla ako koristi svima!

Svjetski poznati regionalist, bivši premijer Malezije Tun dr. Mohamad Mahathir, koji ima veliko praktično iskustvo upravljanja negativnim i pozitivnim posljedicama globalizacije, govorio je o malezijskoj strategiji prilagođavanja globalizaciji koju je oblikovao na principu "što manje boli za narod".

"Malezijski model kao alternativni model upravljanja globalizacijom"

Naše prošlo iskustvo trgovanja s etničkim Europljanima nije vrlo uvjerljivo. Strahujemo da slobodna trgovina neće biti poštena trgovina. Iskreno, strahujemo da će naša trgovina ponovno biti monopolizirana i možda ćemo biti ponovno kolonizirani. Je li taj strah opravdan? Mislim da je. Već vidimo kretanja prema monopolima ili barem prema oligopolima u mnogim poslovima. Udruživanjem i kupovinama nastaju divovi, američke i europske korporacije s kojima se mogu takmičiti samo neki.

Velike banke ne mare za malo poduzetništvo

Velike banke bogatih država stapaju se i preuzimaju međusobno tako hitro da većina od njih sada ima više novca nego većina nacionalnih vlada ili čak zemalja. Ako mogu djelovati neograničeno u bilo kojoj zemlji postoje mogućnosti da će male nacionalne banke biti eliminirane, progutane.
Međunarodne banke mogu si dozvoliti gubitak u bilo kojoj zemlji zbog toga što ga mogu nadoknaditi u drugim zemljama. Nacionalne banke ne mogu si dozvoliti da gube jer posluju samo u svojoj zemlji. Dvije ili tri godine gubitaka i nacionalna banka je spremna moliti da je preuzmu međunarodni divovi. Jednom kada je lokalni konkurent uklonjen neće biti potrebe za velike banke da rade gubitke. Sada mogu podizati kamatne stope itd. i dogovarati se samo s velikim kompanijama. Velike banke ne mare za malog čovjeka, za malo poduzetništvo. Nestajanjem malih banka dolazi do propadanja u malog i srednjeg poduzetništva.

Što je slobodna trgovina!

Slobodnom trgovinom se mami kao s najboljim načinom povećanja trgovine i obogaćivanja sviju. Ali što je slobodna trgovina? Je li to samo nekontrolirana trgovina u kojoj svatko može činiti što želi? Ili je to samo trgovina bez poreza? Ili je to pravedna trgovina u kojoj uvozna roba ima iste poreze kao domaća roba?

Britanci su bili prvi koji su prakticirali slobodnu trgovinu. Napredovali su. Je li Britanija imala komparativnu prednost zbog slobodne trgovine same po sebi ili zbog toga što drugi nisu bili "slobodni trgovci"? Bi li Britanija postala privlačna da su sve druge zemlje Europe prakticirale slobodnu trgovinu.

Malezija pozdravlja globalizaciju ali ne i tumačenje globalizacije

Dakle, što je malezijski model globalizacije? Zapravo Malezija je posve zadovoljna sa stvarima kakve jesu. Naša trgovina i naša ekonomija rasle su čak i bez bilo kakvih promjena u svjetskom trgovinskom režimu. Osiguravamo zaštitu za neke naša industrije, inače roba i usluge mogu ući u Maleziju posve slobodno to jest ako plate iste uvozne carine. Nitko nije oštećen, osim možda nekoliko proizvoda , ali oni su zaštićeni.
Malezija pozdravlja globalizaciju. On što ne pozdravlja je tumačenje globalizacije. Na prvom mjestu čini se da je cilj globalizacije samo slobodna trgovina, slobodno kretanje kapitala, i slobodan pristup biznisu u svakoj zemlji.
Svijet će biti bezgraničan to jest cijeli svijet će biti tretiran zbog trgovine kao jedna zemlja. Poduzeća će neovisno od zemlje iz koje potječu djelovati u svakoj zemlji kao da su u svojoj vlastitoj zemlji. Bez diskriminacije protiv bilo koga u bilo kojoj zemlji.

Takmičenje je dobro. Najbolji će pobijediti. Dakle najbolji proizvodi će se prodavati. Ali mi znamo da u sportu npr. natjecatelji moraju biti u istoj klasi ili kategoriji. Djeca se ne natječu s odraslima, muškarci s ženama. U golfu, čak i kada su igrači iste dobi i veličine daju se prednosti (hendikepi) kako bi takmičenje bilo pošteno.

Takmičenje mora biti između istih kategorija

Dakle, ako želimo imati slobodnu trgovinu tada natjecanje također mora biti između subjekata iste kategorije. Divovske korporacije ne smiju se natjecati s patuljkastim korporacijama. Isto vrijedi i za zemlje: velike razvijene zemlje ne bi se trebale takmičiti s malim zemljama u razvoju.
Ako se žele natjecati tada slabiji natjecatelj mora dobiti prednost. Divovi moraju biti srezani u veličini i moraju platiti odštete npr. veće poreze. Zemlje u razvoju moraju imati dovoljno vremena da poboljšaju i razviju svoje industrije i banke. Istraživanje i razvoj u siromašnim zemljama mora biti subvencionirano ili trebaju imati jednostavniji i jeftiniji pristup prema tzv. intelektualnom vlasništvu bogatih.

Duboko nepravedno: bogate zemlje oduzimaju siromašnima najbolje stručnjake

Talentirani stručnjaci iz siromašnih država trebaju se isto tako smatrati intelektualnim vlasništvom. Njihov odlazak iz zemlje trebao bi uključivati plaćanje tantijema zemlji koje se to tiče. To je poput plaćanja za prijelaz nogometaša u drugi klub. Sjetite se da su siromašne zemlje potrošile puno novca na obrazovanje svojih ljudi. Duboko je nepravedno da na kraju bogate zemlje pokupe i odaberu najbolje između njih. Nakon velikog ulaganja u obrazovanje siromašne zemlje bi dobile samo ostatke, neuspjele i promašene.

Međunarodni sud trebao bi ograničiti jednostrano djelovanje velikih zemalja

Zemlje ne bi trebale djelovati jednostrano. Trebao bi postojati prikladan Međunarodni sud da odluči kada neka zemlja ima propuste i ne ispunjava svoje obaveze. Nijedna zemlja ne smije nametati npr. pristojbe dok sud nije odlučio da je to opravdano. Bez takvih institucija velike zemlje će držati Damoklov mač nad glavama malih država čiji izvoz je ovisan o ograničenjima velikih.
Standardi kvalitete moraju biti određeni kroz međunarodne rasprave. Zemlje mogu podizati svoje vlastite standarde ali ih ne mogu nametati na uvoznu robu, ako ona ispunjava međunarodne standarde.

Bez restrikcija kretanju i naseljavanju ljudi

Trenutno je globalizacija ograničena na trgovinske i kapitalne tokove. Ako bi svijet trebao biti bez granica tada ne bi trebalo biti ograničenja u kretanju i naseljavanju ljudi. Međunarodne zakone trebaju provoditi međunarodna tijela. Neetično je za zemlju da bude policajac, tužitelj, sudac i izvršitelj.

IZVODI IZ PREDAVANJA JOŽE MECINGERA

Profesor Jože Mencinger (Prvi s lijeva): U procesu prihvaćanja "aquis-a" i propisa EU Slovenija je postepeno izgubila kontrolu ŠTO, KAKO i KOME proizvoditi

Ugledni slovenski makroekonomski stručnjak, uvaženi analitičar makroekonomskih kretanja u Jugoistočnoj Europi, rektor Univerziteta u Ljubljani profesor dr. Jože Mencinger održao je predavanje o procesima globaliziranja Slovenije i Jugoistočne Europe koji, kako je rekao, ne mogu biti odvojeni od tranzicije i procesa pristupanja EU.

"Kraj nacionalne ekonomije i premještanje globalizacijskih izazova prema EU"

Kada se promišlja globalizacija u Istočnoj Europi, općenito, i u Sloveniji napose, ne može je se odvojiti od tranzicije i pristupanja u EU. U stvari tranzicija i pristupanje EU mogu biti razmatrani kao stepenice prema globalizaciji. Počelo je s iluzijama da će ti procesi transformirati socijalističke zemlje u države blagostanja i "dovesti ih nazad u Europu".
Tako su sve bivše socijalističke zemlje objavile beskompromisnu vjeru u kapitalistički tržišni mehanizam, čvršću, što su manje tržišnih institucija imale, i svaka je pojedinačna vlada objavila svoju punu predanost opsežnoj privatizaciji. Nadalje, novorođene kapitalističke zemlje pokušale su kopirati anglo-saksonski model radije nego kontinentalna institucionalna uređenja.
Tranzicija se pokazala kao bolan proces s mnogo nazadovanja: društvene i političke napetosti pojavljuju se kod raspodjele prihoda, bogatstva i moći. Desetljeće poslije proširenje proklamirano kao " politička nužnost i povijesna prilika" postalo je stvarnost za neke ali se je također okrenulo i u " sitno" cjenkanje oko troškova i koristi od proširenja.

Slovenija - izuzetno postepena tranzicija

Tranzicija u Sloveniji znatno se razlikuje od tranzicije u drugim bivšim socijalističkim zemljama i smatrana je izuzetno postupnom.
Slovenija nije samo dijelila prednosti jugoslavenskog tipa socijalizma utemeljenog na idejama društvenog vlasništva i samoupravljanja, već je tu ostavštinu u najmanju ruku iskoristila u glavnim dijelovima tranzicije: privatizaciji, makroekonomskoj stabilizaciji i makroekonomskom restrukturiranju. Takva tranzicija bila je na neki način prirodna ostavština ranijih sustavnih promjena; omogućena je povoljnim početnim ekonomskim uvjetima što je bilo sukladno s "soft" političkom promjenom. Mnoge od suštinskih stvari za uspješnu tranziciju bile su, barem djelomično, postavljene prije 1989.

Od nacionalne prema EU razini

U procesu prihvaćanja "aquis" -a i EU-propisa Slovenija je postepeno gubila kontrolu što, kako i kome proizvoditi. Ulaskom u EU u svibnju 2004. godine i ERM2 u srpnju iste godine Slovenija je formalno izgubila svoju monetarnu politiku a dobila vođenje fiskalne politike. Nakon desetljeća novorođena nacionalna ekonomija tako je ponovno postala regionalna ekonomija. Rukovođenje s globalizacijskim izazovima je također bilo u velikoj mjeri prebacivanje s nacionalne na EU razinu.

Suočava li se EU s jugoslavenskim sindromom?

To je moguće. Prvo, proširenje je stvorilo razlike između najrazvijenijih i najnerazvijenijih dijelova EU , slične onima kakve su postojale u Jugoslaviji i koje su same po sebi stvarale napetosti. Drugo, EU rasprave o " dvije brzine Europe" su poput jugoslavenskih rasprava o tome koju bi brzinu trebao imati "najbrži brod u konvoju". Treće, cjenkanje oko udjela bruto domaćeg proizvoda koji treba biti uplaćen u proračun EU za usklađivanje nalikuje na rasprave o kreditima za manje razvijene jugoslavenske regije. Konačno, EU će generacijama ostati savez zemalja prije nego savez naroda. Je li europski identitet u bilo čemu jači nego što je bio jugoslavenski identitet?

PANEL II

Ekonomska globalizacija i stabilnost u
Jugoistočnoj Europi

Dr. Nerzuk Ćurak, Bosna i Hercegovina, prof. dr. Uroš Dujšin, Hrvatska, moderator dr. Mladen Vedriš, Hrvatska, prof. dr. Verka Jovanović, Srbija i Crna Gora, moderator prof. dr.Hasan Muratović, Bosna i Hercegovina, dr. Danko Plevnik, Hrvatska (s lijeva na desno)

Regionalnu geoekonomsku konferenciju je organizirao GEOFO, Geoekonomski forum, udruga za proučavanje svjetskog ekonomskog razvoja, specijalizirana za pitanja regionalnog razvoja. GEOFO je usmjeren na povezivanje ekonomije, vanjske politike i nacionalne sigurnosti.

 

poklon Mahathiru

Dr. Jasna Plevnik predaje poklon, crtež Daniela Butale, bivšem premijeru Malezije Tunu dr. Mohamadu Mahathiru.

 

 

FOTO GALERIJA